R E P U B L I K
A H R V A T S K A
_____________________________________________________________
NACRT
PRIJEDLOG ZAKONA BR. ...
NACRT
PRIJEDLOGA ZAKONA O POREZU NA NEKRETNINE
_____________________________________________________________
Zagreb, studeni
2012.
NACRT PRIJEDLOGA
ZAKONA O POREZU NA NEKRETNINE
I. USTAVNA OSNOVA ZA
DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2.
stavku 4. alineji 1., članku 16. i članku 51. Ustava Republike
Hrvatske (Narodne novine, broj 85/2010 – pročišćeni tekst).
II. OCJENA STANJA I
OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE
DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
OCJENA STANJA
Porezni sustav Republike Hrvatske tijekom 2012. godine doživio je niz
promjena, pa se opravdano može reći da je 2012. godina – godina mini
porezne reforme. Promjene izvršene u poreznim propisima tijekom 2012. godine
strateški su usmjerene na dva cilja: povećanje financijske discipline te
stvaranje pravednoga poreznog sustava.
U kontekstu stvaranja pravednoga poreznog sustava, čija se pravednost
očituje kroz poticajno djelovanje na rast i investicije te plaćanje
poreza prema gospodarskoj snazi izraženoj kroz dohodak i vrijednost imovine,
valja sagledati postojeću strukturu poreznih prihoda.
Prema ostvarenoj strukturi prihoda od poreza i doprinosa u 2011. godini,
proizlazi da 40% prihoda čine doprinosi, 39% PDV, 12% trošarine, 8% porez
na dobit, 1% porez na dohodak, dok udio poreza na imovinu je nešto viši od 0%.
Dakle, najveći dio poreznih prihoda naplaćuje se kroz doprinose i
poreze na potrošnju. Udio poreza na imovinu, danas, nema gotovo nikakav
značaj u strukturi poreznih prihoda Republike Hrvatske. Struktura poreznih
prihoda pokazuje da je porezni sustav usmjeren na oporezivanje cijene rada
odnosno da kao država bilježimo visoko porezno opterećenje cijene rada,
koje otežava razvoj gospodarstva. Osim već spomenutih poreza i doprinosa
koji opterećuju cijenu rada, cijenu rada i gospodarstvo dodatno
opterećuju drugi porezi te javna davanja kao primjerice spomenička
renta, prirez porezu na dohodak, različite naknade i ostala slična
davanja. Ovako usmjeren porezni sustav omogućuje sagledavanje gospodarske snage pojedinaca
isključivo kroz ostvareni dohodak, čime dohodak postaje jedini
kriterij platežne sposobnosti pojedinaca. Vlasništvo imovine te imovinske
transakcije ne utječu na procjenu gospodarske snage pojedinca pa imovina,
bez obzira na svoje temeljno obilježje opće vidljivosti i vrijednosti, ne
utječe ni na ostvarenje poreznih prihoda ni na procjenu gospodarske snage
glede ostvarivanja socijalnih i ostalih prava.
Međutim porezni sustav uvijek, a posebice u vrijeme opće
gospodarske krize, trebao bi djelovati stimulativno te poticati razvoj i
investicije, a posebice omogućiti te poticati zapošljavanje. Stoga, kako bi porezni sustav
bio transparentan i pravedan, potrebno je smanjiti postojeće
opterećenje cijene rada. Postupak smanjenja poreznog opterećenja
cijene rada prije svega je postupni proces koji se u odvija u fazama:
- prebacivanje dijela poreznog opterećenja s cijene rada na oporezivanje
imovine,
- daljnjim razvojem sustava oporezivanja imovine, kroz decentralizaciju i
povećane usluge lokalne
samouprave vidljive u poboljšanoj kvaliteti života te
- konačnom smanjenju ili ukidanju suvišnih i opterećujućih
poreza i/ili drugih parafiskalnih davanja na državnoj razini.
Ovim prijedlogom Zakona, omogućuje se pokretanje ovoga postupnog
procesa i to na način da se u porezni sustav, uz ostale sada već
postojeće poreze na imovinu, uvodi porez na nekretnine. Prijedlog
uvođenja poreza na nekretnine, temeljenog na plaćanju ovisno o
vrijednosti imovine, istovremeno prati ukidanje danas postojećih davanja
na vlasništvo nekretnina: komunalne naknade i poreza na kuće za odmor.
OSNOVNA PITANJA KOJA SE
TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA
PROISTEĆI
Porezi na imovinu sastavni su dio poreznih sustava gotovo svih zemalja.
Općenito gledajući, porezi na imovinu pripadaju u skupinu najstarijih
poreznih oblika. Razvijali su se kroz povijest, različito od zemlje do
zemlje, uvažavajući specifičnosti okruženja u kojima su nastali. To
je razlog da se ovaj porezni oblik razlikuje od zemlje do zemlje ovisno o
tradicijskim, kulturološkim te drugim vrijednostima podneblja na kojem se
primjenjuju.
Ova raznolikost među uvedenim imovinskim porezima, koji slijede
tradiciju i pravila ponašanja stanovništva, ne utječući na slobodu
kretanja, vjerojatno je razlog što
Europska unija ne postavlja posebne zahtjeve za harmonizacijom
imovinskih poreza, što opet ne isključuje opći zahtjev da porezni
sustav mora biti transparentan i pravedan. Uspoređujući pojavne
oblike poreza na imovinu, vidljivo je da porez na imovinu kao oblik
oporezivanja ukupne imovine pojedinca, danas je uglavnom napušten. Posljednjih
godina sustav oporezivanja ukupne imovine pojedinaca napušten je u nizu
europskih zemalja, a zadržan je još u poreznom sustavu Francuske.
Međutim, vrijednosni porez na nekretnine, danas imaju sve zemlje
Europske unije (izuzetak Malta te poneka zemlja koja ovaj porez ne
utvrđuje kao vrijednosni). Uvažavajući niz razlika glede propisivanja:
predmeta oporezivanja, osoba koje se smatraju poreznim obveznicima, visine
poreznih stopa te načina utvrđivanja vrijednosti, uvedeni porezi na
nekretnine bilježe i neka zajednička obilježja.
Porez na nekretnine općenito se smatra naknadom za pružene lokalne
usluge i dobara te je zato prihod lokalne uprave. Lokalna uprava kroz
prikupljene poreze, pruža usluge i dobra, izravno utječući na
pružanje kvalitete života, a time i vrijednosti nekretnina. Stoga je onda i
logično da je vrijednost nekretnine porezna osnovica za utvrđivanje
visine poreza na nekretnine.
Danas se u Republici Hrvatskoj, primjenjuje nekoliko oblika poreza na
imovinu.
Na vlasništvo određenih nekretnina, plaća se komunalna naknada, a
te nekretnine podliježu i plaćanju poreza na kuće za odmor ako se
koriste povremeno ili sezonski. Komunalna naknada i porez na kuće za odmor
određuju se, u bitnome, ovisno o dva elementa: površini i lokaciji,
zanemarujući vrijednost nekretnine.
Kako se ubiru ovisno o dva lako prativa
parametra, njihovo ubiranje je jednostavno i egzaktno. Ipak oba javna davanja u
suštini predstavljaju i imaju sva obilježja poreza, koji tada kao takav, ne
slijedi temeljno načelo oporezivanja – plaćanje prema gospodarskoj
snazi, a sve s obzirom da se vrijednost
ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja visine naknade odnosno poreza.
Znači praktično je moguće da stan ili kuća iste površine
plaća isti iznos utvrđene komunalne naknade zanemarujući radi li
se o površini elitne kuće ili zapuštenog objekta. Hoće li se opet
plaćati porez na kuće za odmor te u kojoj visini, ovisi o odluci
jedinice lokalne samouprave.
U praktičnoj primjeni najčešće plaćanju poreza na
kuće za odmor podliježu samo građevine na obali i otocima te
eventualno izvan gradskih sjedišta i to samo one u vlasništvu osoba koja nemaju
prebivalište na tom području. Primjenjujući komunalnu naknadu i porez
na kuće za odmor na opisani način proizlazi da sve nekretnine ne
podliježu plaćanju poreza ili naknade, a i kada se davanje utvrđuje
ne poštuju se bitne odredbe o oporezivanju prema vrijednosti.
Komunalna naknada kao davanje s ograničenom mogućnošću
raspolaganja prikupljenim prihodima ne predstavlja izazov jedinicama lokalne
samouprave da ulože napore u administriranje sustava te pravilno prikupljanje
svih raspoloživih resursa. Nasuprot tome, porez na kuće za odmor, kao
opcijski porez, ovisi o odluci jedinice lokalne samouprave hoće li se
uvesti ili ne te što će u bitnome obuhvatiti kao predmet oporezivanja.
Posljedica ovako postavljenih javnih davanja je neizdašni i ograničeni
prihod, nametnut na izabranim nekretninama bez jasno definiranih pravila
oporezivanja ne uvažavajući niti načelo korisnosti, dok ubrani
prihodi ne prate stvarnu mogućnost oporezivanja.
Donošenjem ovoga Zakona provodi se zamjena postojećih davanja utvrđivanih
prema površini i lokaciji: komunalne naknade i poreza na kuće za odmor, u
vrijednosni porez na nekretnine.
Predmet oporezivanja porezom na nekretnine, prema Prijedlogu Zakona jesu
sve nekretnine, izgrađene i neizgrađene, koje se nalaze unutar granica
građevnog područja naselja, na kojem se u skladu s prostornim planom,
mogu graditi građevine za stambene, poslovne, sportske i druge namjene.
Sve nekretnine koje su predmet oporezivanja porezom na nekretnine, nizom
standardiziranih parametara, upisuju se u Fiskalni katastar koji se nalazi u
nadležnosti Porezne uprave. Prijedlogom Zakona propisuje se način
stvaranja i daljnjeg ažuriranja Fiskalnog katastra.
Poreznim obveznikom propisuje se stvarni korisnik nekretnine kojim se može
smatrati: vlasnik, stanar, posjednik. Ako se iz svih okolnosti ne može utvrditi
porezni obveznik, poreznim obveznikom se proglašava sama nekretnina, koja se
zadužuje porezom.
Kako radi plaćanja poreza ne bi došlo do prevaljivanja poreza, u
slučajevima koncesije ili leasinga, poreznim
obveznikom se proglašava korisnik leasinga ili
koncesije.
Porezna osnovica propisuje se kao 70% fiskalne vrijednosti. Fiskalna
vrijednost, u pravilu, utvrđuje se postupkom masovne procjene nekretnina
polazeći od parametara upisanih u Fiskalni katastar izraženih u ovisnosti
od tržišnih kriterija. Fiskalnu vrijednost nekretnina utvrđuje Porezna
uprava s obvezom da se ponovno utvrđivanje vrijednosti provodi najmanje
jednom u pet godina. Jedinica lokalne samouprave kod koje je došlo do značajnijih
promjena u kvaliteti života pa se očekuje i povećanje vrijednosti
nekretnina može zatražiti ponovnu procjenu fiskalne vrijednosti, ali ne u
razdoblju kraćem od tri godine od zadnje procjene.
Porezna stopa poreza na nekretnine iznosi 1,5% na poreznu osnovicu izraženu
kao 70% fiskalne vrijednosti. Međutim prije primjene porezne stope porezna
osnovica poreza na nekretnine umanjuje se za poreznu olakšicu za trajno
stanovanje ili poreznu olakšicu za povremeno stanovanje ili poreznu olakšicu za
djelatnost.
Porezna olakšica se ne primjenjuje za nekretnine koje se ne koriste ili
nisu u funkciji ili nisu legalizirane. Kroz sustav poreznih olakšica
omogućuje se da iznos utvrđenog poreza, za nekretnine koje se koriste
bilo za trajno stanovanje, povremeno stanovanje ili djelatnost, bude u razini
danas važećeg iznosa komunalne naknade te eventualno poreza na kuće
za odmor. Na taj način se osigurava da se zadrži postojeća razina
prihoda.
Kako bi za nekretnine u funkciji, porez bio što je moguće više
približen sadašnjoj razini javnih davanja, prijedlogom Zakona određuje se
raspon porezne olakšice, dok sam iznos
olakšice svojom odlukom propisuje jedinica lokalne samouprave.
Nadalje polazeći od porezne osnovice kao vrijednosti nekretnine,
postiže se načelo pravednosti jer će vlasnici vrednijih nekretnina
primjenjujući istu stopu i olakšicu, plaćati apsolutno više poreza.
Za sve nekretnine koje ne služe, u smislu Zakona, za trajno ili povremeno
stanovanje ili se u njima ne obavlja djelatnost, porezna osnovica utvrđuje
se bez olakšice, čime proizlazi da se taj „višak“ nekretnina znatnije
oporezuje. Ujedno kako bi se uvažio raspoloživi dohodak kućanstava,
jedinice lokalne samouprave svojom odlukom mogu propisati socijalne programe,
prema kojima se određeni vlasnici mogu osloboditi utvrđenog poreza
ovisno o razini ostvarenog dohotka.
Za uvođenje poreza na nekretnine potrebno je formirati Fiskalni
katastar. Fiskalni katastar stvorit će se presjekom niza baza podataka,
kontrolirajući na taj način točnost upisanih podataka. Koordinacija
između različitih baza podataka temelj je daljnje ažurnosti jednom
stvorenog Fiskalnog katastra.
O točnosti upisanih podataka ovisit će i točnost
utvrđivanja fiskalne vrijednosti.
Porez na nekretnine utjecat će na:
1. s Fiskalnog stajališta – na prihod lokalne samouprave. Lokalne samouprave
odgovorne su da pravilno rasporede prikupljena sredstva u cilju
unapređenja kvalitete života;
2. sa stajališta socijalne politike – sređeno zemljišno-knjižno stanje
preduvjet je spoznaje vrijednosti nekretnina kao kriterija imovinskog cenzusa,
nema nepoznatih vlasnika nekretnina, nema mrtvih vlasnika nekretnina;
3. sređivanje zemljišno-knjižnog stanja, sređeni vlasnički
papir – preduvjet kreditne sposobnosti za nužna sredstva za poduzetništvo i
investicije, rješavanje stambenog pitanja;
4. legalizacije nekretnina – pravo na olakšice
samo za legalizirane objekte;
5. pokretanja tržišta – danas skupi stanovi, skupi najam, skupi troškovi
života – nemogućnost plaćanja poreza i održavanja nekretnine,
stavljanje nekretnine na tržište = bolja ponuda na tržištu = jeftinije
stanovanje, jeftinije rješavanje stambenog pitanja;
6. razvoj i investicije – porez je značajan teret za nekorištene
nekretnine, rušenje monopolističkog
položaja pojedinačnih vlasnika velikog broja nekretnina te njihove
cijene. Plaćanje poreza predstavlja i dodatni poticaj za donošenje odluke
o daljnjem raspolaganju i korištenju imovine;
7. suzbijanje sive ekonomije – radi ostvarivanja olakšice - prijava ugovora o
najmu.
Oporezivanjem imovine čiji prihodi jesu prihodi lokalne samouprave,
stvoreni su temelji za decentralizaciju vlasti te prijenos pojedinih funkcija s
državne na lokalnu razinu. Nadalje jačanjem fiskalnog kapaciteta jedinica
lokalne samouprave, jedinice prikupljena sredstva ulažu u poboljšanje kvalitete
života financiranjem izgradnje infrastrukture.
III. OCJENA I IZVORI
POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona na uspostavljanje Fiskalnog katastra u prvoj
godini provedbe predviđa se utrošak novčanih sredstava čiji
iznos trenutno nije moguće procijeniti, budući da se Fiskalni
katastar uspostavlja po prvi puta u Republici Hrvatskoj. Trenutno se provode
analize kako bi se utvrdio trošak uspostave Fiskalnog katastra. Fiskalni katastar sadržavat će
cjelokupne podatke od nekretninama na području Republike Hrvatske, koji
će kao centralna bazna jedinica sadržavati podatke o nekretninama iz baza
drugih javnih tijela.
Istovremeno se očekuje da će godišnji prihod od ovih poreza u
proračunu lokalnih jedinica iznositi 2,6 milijardi kuna.
PRIJEDLOG ZAKON O POREZU NA NEKRETNINE
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se
Zakonom uređuje način utvrđivanja i plaćanja poreza na
nekretnine.
Članak 2.
U smislu ovoga
Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1.
Fiskalni katastar je evidencija svih
nekretnina, koja sadrži strukturirane podatke o
namjeni, fizičkim i lokacijskim karakteristikama nekretnina,
podatke o osobama koje su porezni obveznici poreza na nekretnine te ostale
podatke bitne za utvrđivanje poreza na nekretnine.
2.
Nekretninom se smatra pojedinačna
nekretnina određena odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima.
3.
Fiskalna vrijednost nekretnine je vrijednost
nekretnine koja se u datom trenutku utvrđuje na temelju kretanja tržišnih
cijena nekretnina ili na temelju podataka o trošku nove izgradnje, nekretnina
sličnih namjena, sličnih fizičkih i lokacijskih karakteristika
te se primjenjuje u nepromijenjenoj vrijednosti sve do slijedeće obvezne
zakonske procjene vrijednosti, ako drugačije nije propisano odredbama
ovoga Zakona.
4.
Sustav masovne procjene nekretnina je
postupak u kojem se primjenom IT tehnologija uz standardiziranu
statističku obradu podataka utvrđuje fiskalna vrijednost nekretnina
metodom usporedive prodaje sličnih nekretnina ili
metodom građevinske vrijednosti.
Članak 3.
(1)
Porez na nekretnine prihod je jedinca lokalne
samouprave na području koje se nekretnina nalazi, ako ovim Zakonom nije
uređeno drugačije.
(2)
Jedinica lokalne samouprave najmanje 10%
prihoda od poreza na nekretnine mora namijeniti za financiranje komunalnih
djelatnosti: odvodnju atmosferskih voda, održavanje čistoće,
održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta, održavanje groblja i
krematorija te održavanje javne rasvjete.
Članak 4.
Domaće i
strane, fizičke i pravne osobe, izjednačene su glede načina
utvrđivanja i plaćanja poreza na nekretnine.
II. PREDMET OPOREZIVANJA
Članak 5.
Porez na
nekretnine plaća se za nekretnine na teritoriju Republike Hrvatske, a koje
nisu izuzete prema odredbama ovoga Zakona.
Članak 6.
(1)
Izuzetno od članka 5. ovoga Zakona,
glede obveze plaćanja poreza na nekretnine, nekretninom se ne smatra
nekretnina, koja se nalazi izvan granica građevnog područja naselja,
na kojem se u skladu s prostornim planom, mogu graditi građevine za
stambene, poslovne, sportske i druge namjene.
(2)
Ako je više nekretnina spojeno u jedno
zemljišno knjižno tijelo, za potrebe provedbe ovoga Zakona, zemljišno
knjižno tijelo smatra se jednom
nekretninom.
Članak 7.
(1)
Nekretnine, koje podliježu obvezi poreza na
nekretnine, upisuju se u Fiskalni katastar koji vodi Porezna uprava.
(2)
Obvezu poreza na nekretnine utvrđuje
nadležno tijelo prema podacima upisanim u Fiskalni katastar na dan 1.
siječanj godine, za koju se utvrđuje porez na nekretnine.
(3)
Upis promjene podataka u Fiskalni katastar,
nakon 1. siječnja godine za koju se utvrđuje porez na nekretnine, ne
utječe na utvrđivanje poreza na nekretnine za tu godinu, osim u
slučajevima propisanim odredbama ovoga Zakona.
Članak 8.
(1)
U Fiskalni katastar upisuju se nekretnine
prema stvarnom stanju.
(2)
Kod nezakonito izgrađenih nekretnina, u
Fiskalni katastar upisuju se podaci s oznakom da se radi o nezakonito
izgrađenoj nekretnini.
(3)
Nekretnine iz stavka 2. ovoga članka,
podliježu obvezi plaćanja poreza na nekretnine, prema stvarnom stanju
izgrađenosti nekretnine.
(4)
Ako se u provedenom postupku nezakonito
izgrađena nekretnina ne legalizira, porezni obveznik može, u propisanom
roku, podnijeti zahtjev za obnovom postupka i poništenjem donjetih rješenja o
porezu na nekretnine.
Članak 9.
Porezu na
nekretnine podliježu sve nekretnine prema članku 5. ovoga Zakona, bez
obzira na koji se način koriste.
III. POREZNI OBVEZNIK
Članak 10.
(1)
Porezni obveznik poreza na nekretnine je
svaka osoba, fizička i pravna, koja je vlasnik nekretnine na dan 1.
siječnja godine za koju se porez na nekretnine utvrđuje.
(2)
Ako je kao vlasnik nekretnine upisana osoba,
koja više ne postoji ili je nepoznata ili nema upisanog vlasnika, porezni
obveznik poreza na nekretnine je stanar ili korisnik te nekretnine.
(3)
Iznimno od stavka 1. ovoga članka
poreznim obveznikom smatrat će se stanar ili korisnik nekretnine u svim
slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da vlasništvo
nekretnine nije ispravno upisano u zemljišnim knjigama.
(4)
U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga
članka, u Fiskalni katastar upisuju
se podaci o osobi koja se smatra
poreznim obveznikom, osnov nastanka statusa poreznog obveznika, podatak o upisanom vlasniku nekretnine te
razlog radi kojeg se vlasnik ne smatra poreznim obveznikom.
Članak 11.
(1)
Ako više osoba ima neku stvar u svom
vlasništvu, tako da svakoj pripada dio toga prava vlasništva, svaka od tih
osoba smatra se poreznim obveznikom poreza na nekretnine za svoj
suvlasnički dio.
(2)
Odredbe stavka 1. ovoga članka, o
osobama koje se smatraju poreznim obveznicima na odgovarajući se
način primjenjuju i kod zajedničkog vlasništva.
Članak 12.
(1)
Ako je na nekretnini osnovano pravo građenja,
vlasnik zemljišta je porezni obveznik
poreza na nekretnine samo za zemljište, dok je porezni obveznik za
građevinu koja pripada pravu
građenja nositelj prava građenja.
(2)
Za nekretnine na kojima je osnovano pravo
građenja u Fiskalni katastar, uz podatke o vlasniku nekretnine, upisuju se
podaci o nositelju prava građenja te vremenu na koje je sklopljeno pravo
građenja.
Članak 13.
(1)
Iznimno od članka 10. i 11. ovoga
Zakona, ako nije poznat vlasnik nekretnine, a nije poznat ni stanar ili
korisnik nekretnine, obvezom poreza na nekretnine zadužit će se nepoznati
vlasnik nekretnine odnosno nekretnina.
(2)
U slučajevima iz stavka 1. ovoga
članka, radi provedbe postupka utvrđivanja poreza na nekretnine te
donošenja rješenja, nadležno tijelo će po službenoj dužnosti postaviti
zastupnika prema odredbama članka 17. Općeg poreznog zakona.
(3)
U slučajevima iz stavka 1. i 2 ovoga
članka, u Fiskalni katastar upisuje se činjenica da je vlasnik,
stanar ili korisnik nepoznat te se upisuju podaci o postavljenom zastupniku po
službenoj dužnosti.
Članak 14.
(1)
Iznimno od članka 10. i 11. ovoga
Zakona, poreznim obveznikom poreza na nekretnine smatra će se korisnik ako
je nekretnina na temelju sklopljenog pravnog posla dana u financijski leasing
ili u koncesiju.
(2)
U slučajevima iz stavka 1. ovoga
članka, u Fiskalni katastar upisuje se podatak o vlasniku i korisniku
nekretnine, kao i podatak o trajanju leasinga ili koncesije.
Članak 15.
Osoba koja se
prema odredbama ovoga Zakona smatra poreznim obveznikom, obvezu plaćanja
poreza na nekretnine ne može koristi kao dokaz u postupku dokazivanja prava
vlasništva na nekretnini.
IV. POREZNA OSNOVICA I
POREZNA STOPA
Porezna osnovica
Članak 16.
Porezna osnovica poreza na nekretnine utvrđuje se godišnje, za
kalendarsku godinu, u iznosu 70%
utvrđene fiskalne vrijednosti nekretnine.
Članak 17.
(1) Fiskalnu vrijednost nekretnine utvrđuje Porezna uprava za sve
nekretnine primjenom sustava masovne procjene nekretnina, a na temelju
standardiziranih podataka upisanih u Fiskalni katastar.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za specifične nekretnine te u
svim slučajevima kada se ne može primijeniti sustav masovne procjene
nekretnine, radi utvrđivanja fiskalne vrijednosti, provodit će se
postupak pojedinačne procjene nekretnina.
(3) Kriterije za utvrđivanje nekretnina za masovnu procjenu te
specifičnih nekretnina,
slučajeve nemogućnosti primjene sustava masovne procjene nekretnina,
postupak pojedinačne procjene nekretnina te financiranje troškova procjene
propisat će pravilnikom ministar financija.
Članak 18.
Poreznu osnovicu kao fiskalnu vrijednost nekretnina, Porezna uprava dužna
je utvrđivati najmanje jednom u pet godina.
Članak 19.
Fiskalna vrijednost nekretnine utvrđena prema odredbama ovoga Zakona,
koristi se kao vrijednost od koje se utvrđuje porezna osnovica poreza na
nekretnine te ne služi kao podatak o vrijednosti nekretnine mjerodavan za
ostale upravne, sudske, ovršne ili druge postupke.
Porezna stopa
Članak 20.
(1) Porez na nekretnine utvrđuje se po stopi od 1,5%.
(2) Porezna stopa primjenjuje se na iznos porezne osnovice iz članka 16.
ovoga Zakona umanjene za iznos poreznih olakšica, propisanih odredbama ovoga
Zakona.
V. POREZNA
OSLOBOĐENJA I POREZNE OLAKŠICE
Porezna oslobođenja
Članak 21.
Porez na nekretnine ne plaćaju:
Članak 22.
(1) Porez na nekretnine se ne plaća na nekretnine:
(2) Ministar financija propisat će pravilnikom što se smatra nekretninama
iz stavka 1. ovoga članka te postupak označavanja nekretnina u
Fiskalnom katastru za primjenu poreznog oslobođenja.
Porezne olakšice
Članak 23.
Poreznom obvezniku može se umanjiti porezna osnovica poreza na nekretnine
po osnovi korištenja nekretnine za potrebe stanovanja i obavljanja djelatnosti.
Porezna olakšica po osnovi
korištenja nekretnine za stanovanje
Članak 24.
(1) Porezna olakšica za trajno stanovanje primjenjuje se za nekretnine:
(2) Pravo na poreznu olakšicu prema točci 1. stavak 1. ovoga članka
članovi uže obitelji, kojima se smatraju bračni drugovi i maloljetna
djeca, mogu pod propisanim uvjetima koristiti samo za jednu nekretninu.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, vlasnik može ostvariti poreznu
olakšicu i za nekretnine u kojim trajno stanuju i imaju prijavljeno
prebivalište punoljetna djeca ili roditelji vlasnika ili bračnog druga,
pod uvjetom da oni već po istoj osnovi ne koriste poreznu olakšicu.
(4) Porezna olakšica za trajno stanovanje iz stavka 1. ovoga članka
ostvaruje se bez obzira na površinu nekretnine koja se koristi za stanovanje.
(5) Iznos porezne olakšice za trajno stanovanje utvrđuje se u iznosu od
88% do 95% vrijednosti porezne osnovice, a prema odluci jedinice lokalne
samouprave.
Članak 25.
(1) Porezna olakšica za povremeno stanovanje primjenjuje se za nekretnine:
(2) Pravo na poreznu olakšicu za povremeno stanovanje prema točci 1.
stavak 1. ovoga članka članovi uže obitelji, kojima se smatraju
bračni drugovi i maloljetna djeca, mogu pod propisanim uvjetima koristiti
samo za jednu nekretninu.
(3) Iznos porezne olakšice za povremeno stanovanje utvrđuje se u iznosu od
70% do 85% vrijednosti porezne osnovice, a prema odluci jedinice lokalne
samouprave.
Porezne olakšice po
osnovi korištenja nekretnina za obavljanje djelatnosti
Članak 26.
Porezna olakšica za djelatnost utvrđuje se u iznosu od 80% vrijednosti
porezne osnovice za nekretnine:
1. u ili na kojima se obavlja proizvodna djelatnost,
2. koje služe za industriju,
3. u kojima se obavlja djelatnost zdrastva i socijalne zaštite
4. u kojim se obavlja djelatnost obrazovanja te
5. u vlasništvu neprofitnih osoba pod uvjetom da se u njima ne obavlja
profitabilna djelatnost.
Članak 27.
(1) Porezna olakšica za djelatnost utvrđuje se u iznosu od 60% vrijednosti
porezne osnovice za nekretnine u ili na kojima
se obavlja djelatnost
(2) Na način propisan stavkom 1. ovoga članka utvrđuje se
porezna osnovica poreznom obvezniku koji nekretninu daje u zakup. Ako je
zakupodavac fizička osoba olakšica se može koristiti pod uvjetom da je
ugovor prijavljen nadležnoj ispostavi Porezne uprave.
Članak 28.
Porezna olakšica za djelatnost utvrđuje se u iznosu od 40% vrijednosti
porezne osnovice za nekretnine u ili na kojima se obavlja djelatnost:
Članak 29.
Porezna olakšica za djelatnost utvrđuje se u iznosu od 20% za sve
ostale nekretnine koje se koriste za obavljanje djelatnosti, a nisu posebno
istaknute u člancima 26., 27. i 28. ovoga Zakona.
Članak 30.
Ministar financija propisat će pravilnikom način utvrđivanja
djelatnosti za koje se prema člancima od 26. do 29. ovoga Zakona mogu
koristiti porezne olakšice za djelatnost.
Članak 31.
(1) Ako nekretnina ima više namjena, porezna oslobođenja i porezne
olakšice propisane člancima od 21. do 29. ovoga Zakona mogu se koristi
srazmjerno površini koja se koristi u pojedinoj namjeni.
(2) Porezne olakšice iz članka od 24. do 29. ovoga Zakona ne mogu se
ostvariti za godinu u kojoj se stanovanje, najam ili djelatnost ne obavlja više
od 6 mjeseci u kalendarskoj godini za koju se porez na nekretnine
utvrđuje.
(3) Porezni obveznici koji na temelju stavka 2. ovoga članka ne mogu
ostvariti poreznu olakšicu dužni su o tome izvijestiti nadležno tijelo u roku
30 dana od isteka kalendarske godine u kojoj je na temelju rješenja o porezu na
nekretnine priznato pravo na poreznu olakšicu.
Članak 32.
(1) Na neizgrađenoj nekretnini na kojoj je započeta gradnja, porezna
osnovica utvrđuje se u visini 70% fiskalne vrijednosti neizgrađene
nekretnine, bez izvršenih poboljšanja.
(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, nekretnina ni nakon
dvije godine ne dobije uporabnu dozvolu kao izgrađena nekretnina, za
potrebe utvrđivanja porezne osnovice poreza na nekretnine uzet će se
u obzir izvršena poboljšanja.
(3) Razdoblje od dvije godine, iz stavka 2. ovoga članka, računa se
kao dvije kalendarske godine od godine u kojoj je započeta gradnja.
(4) Radi utvrđivanja obveze poreza na nekretnine porezni obveznik dužan je
u roku od 30 dana od dana dobivanja uporabne dozvole odnosno od dana zatvaranja
gradilišta o istom izvijestiti nadležno tijelo.
VI. FISKALNI KATASTAR
Članak 33.
(1) Fiskalni katastar za potrebe utvrđivanja poreza na nekretnine vodi se
objedinjeno za područje cijele Republike Hrvatske.
(2) Podaci se u Fiskalni katastar upisuju po oznaci pojedinačne nekretnine
– čestitci zemljišne površine.
Članak 34.
(1) U Fiskalni katastar upisuju se podaci o nekretnini, a osobito:
(2) Za izgrađenu nekretninu, uz podatke propisane stavkom 1. ovoga
članka, upisuju se i podaci:
Članak 35.
U Fiskalni katastar uz podatke o nekretnini, iz članka 34. ovoga
Zakona, upisuju se i podaci:
Članak 36.
U Fiskalni katastar upisuju se podaci o godišnjem porezu na nekretnine.
Članak 37.
(1) Podaci se upisuju u Fiskalni katastar na temelju uspostavljenog
automatiziranog sustava za prikupljanje i ažuriranje podataka između
tijela javne vlasti koja raspolažu potrebnim podacima.
(2) Državna geodetska uprava dužna je održavati Fiskalni katastar u dijelu
podataka o nekretninama.
(3) Nadležno tijelo dužno je u Fiskalni katastar upisati ostale podatke za
utvrđivanje poreza na nekretnine.
(4) Ministar financija propisat će pravilnikom način upisa te podatke
sadržane u Fiskalnom katastru, način daljnjeg automatskog ažuriranja
podataka između Državne geodetske uprave, Porezne uprave, nadležnog tijela
i ostalih tijela javne vlasti te način i rokove dostave podataka u
Fiskalni katastar.
Članak 38.
Radi ažuriranja podataka u Fiskalnom katastru podatke o promjenama dužna su
dostavljati sva tijela javne vlasti na
zahtjev nadležnoga tijela.
VII. UTVRĐIVANJE I
PLAĆANJE POREZA
Rješenje o porezu na
nekretnine
Članak 39.
(1) Porez na nekretnine nadležno tijelo utvrđuje u godišnjem iznosu.
(2) U slučaju iz članka 31. stavak 2. ovoga Zakona po isteku
kalendarske godine, a temeljem raspoloživih podataka ukinut će se rješenje
o porezu na nekretnine te donijeti novo.
Članak 40.
(1) Rješenje o utvrđenoj godišnjoj obvezi poreza na nekretnine vrijedi i
za slijedeće godine sve dok se ne izmjene uvjeti mjerodavni za
utvrđivanje poreza.
(2) Rješenje se donosi po poreznom obvezniku, ali zasebno za područje
svake pojedine jedinice lokalne samouprave.
Članak 41.
(1) Porezni obveznik dužan je godišnju obvezu poreza na nekretnine plaćati
u mjesečnim iznosima.
(2) Mjesečna obveza poreza na nekretnine plaća se za taj mjesec do
posljednjeg dana u mjesecu.
Procjena fiskalne
vrijednosti nekretnina
Članak 42.
(1) Fiskalna vrijednost nekretnine utvrđivat će se ovisno o kretanju
tržišnih cijena ili cijene nove izgradnje, namjeni, fizičkim i lokacijskim
obilježjima nekretnine te drugim bitnim elementima koji se upisuju u Fiskalni
katastar.
(2) Podaci će se upisivati u Fiskalni katastar na način da
omogućuju primjenu sustava masovne procjene nekretnina.
Članak 43.
(1) Izuzetno od članka 42. ovoga Zakona, a u slučajevima propisanim
člankom 17. stavak 2. ovoga Zakona, za specifične nekretnine procjena
fiskalne vrijednosti izvršit će se pojedinačno.
(2) Pojedinačnu procjenu izvršite će Porezna uprava.
Članak 44.
(1) Ponovna procjena fiskalne vrijednosti pojedinačne nekretnine upisane u
Fiskalni katastar izvršava se godišnje ako, na temelju raspoloživih informacija
nadležnih registara tijela javne vlasti proizlazi, da su na nekretnini izvršeni
građevinski radovi ili znatna poboljšanja koji mogu promijeniti vrijednost
nekretnine za više od 20%.
(2) Porezni obveznik može zatražiti ponovnu procjenu vrijednosti nekretnine u
slučaju kada je nekretnina oštećena na način kojima je umanjenja
njezina vrijednost.
(3) Novo utvrđena fiskalna vrijednost nekretnine iz stavka 1. i 2. ovoga
članka, utvrđena od strane Porezne uprave po zahtjevu nadležnog
tijela, uzet će se kao porezna osnovica prilikom utvrđivanja poreza
na nekretnine za slijedeću godinu.
Članak 45.
Porezni obveznik mora omogućiti nesmetani izvid i ulazak u nekretninu
ovlaštenim službenicima nadležnog tijela radi utvrđivanja porezne osnovice
poreza na nekretnine.
Članak 46.
Ministar financija pravilnikom će propisati postupak provedbe masovne
procjene nekretnina.
Utvrđivanje prava
na porezno oslobođenje i poreznu
olakšicu
Članak 47.
(1) Porezni obveznik dužan je na zahtjev nadležnoga tijela dostaviti sve
podatke potrebne za utvrđivanje poreza na nekretnine.
(2) Porezni obveznici koji prema odredbama ovoga Zakona, mogu ostvariti pravo
na porezno oslobođenje ili poreznu olakšicu moraju nadležnom tijelu
dostaviti podatke u roku do 30 dana od nastanka činjenice na temelju koje
se može ostvariti pravo na porezno oslobođenje ili poreznu olakšicu.
(3) Ministar financija pravilnikom će propisati postupak i obrazac prijave
podatka za ostvarivanje prava na porezno oslobođenje ili poreznu olakšicu.
VIII. POSEBNE ODREDBE
Nekretnine u vlasništvu
Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
Članak 48.
(1) Za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave fiskalna vrijednost utvrđuje se
prema odredbama članka 17. ovoga Zakona uz primjenu članka 26. ovoga
Zakona, osim za nekretnine za koje je propisano oslobođenje prema
članku 21. ovoga Zakona.
(2) Prihodi od poreza na nekretnina jedinica lokalne samouprave iz stavka 1.
ovoga članka, prihod su državnog proračuna.
Socijalni programi
Članak 49.
Jedinica lokalne samouprave može
svojom odlukom propisati mogućnost oslobođenja od plaćanja
poreza na nekretnine za umirovljenike, nezaposlene, branitelje i invalide
ovisno o dohodovnom i imovinskom cenzusu.
Članak 50.
(1) Pravo na oslobođenje
iz članka 49. ovoga Zakona ostvaruje se podnošenjem zahtjeva.
(2) Uz podnijeti zahtjev
porezni obveznik navodi razloge te prilaže dokaze ispunjenja uvjeta za oslobođenje.
Članak 51.
Na temelju podnijetog zahtijeva iz članka 50. ovoga Zakona, nadležno
tijelo odlučuje rješenjem kojim se odobrava oslobođenje od
plaćanja poreza na nekretnine.
Prisilna naplata poreza
na nekretnine
Članak 52.
Nadležno tijelo dužno je prije nastupa zastare za iznos neplaćenog duga
poreza na nekretnine prije nastupa zastare upisati založeno pravo na
nekretnini.
Žalba
Članak 53.
Žalba izjavljena na rješenje o utvrđivanju poreza na nekretnine ne
odgađa izvršenje rješenja.
IX. POSTUPOVNE ODREDBE
Članak 54.
(1) Nadležnim tijelom za provedbu odredaba ovoga Zakona smatra se jedinica
lokalne samouprave nadležna prema mjestu gdje se nekretnina nalazi.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nadležnim tijelom smatra se Porezna
uprava ako je za to svojom odlukom ovlasti jedinica lokalne samouprave te u
slučajevima iz članka 48. ovoga Zakona.
(3) Ako jedinica lokalne samouprave ovlasti Poreznu upravu za poslove
utvrđivanja i naplate poreza na nekretnine, ovlast ostaje na snazi najmanje pet godina.
Članak 55.
Iznimno od članka 18. ovoga Zakona, nadležno tijelo može zatražiti
ponovno utvrđivanje porezne osnovice poreza na nekretnine, ali ne u roku
od tri godine od posljednje procjene.
Članak 56.
Ministar financija donijet će naputak kojim će propisati:
1. način financiranja troškova održavanja Fiskalnog katastra,
2. pristup podacima Fiskalnog katastra od strane jedinica lokalne samouprave i
3. sadržaj ovlasti, podatke o porezu na nekretnine te rokove u kojima će
Porezna uprava izvještavati jedinicu lokalne samouprave.
Članak 57.
U postupcima provedbe odredaba ovoga Zakona primjenjuje se Opći
porezni zakon.
X. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 58.
(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će
se porezni obveznik ako:
(2) Za prekršaje iz
stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 1.000,00 do 50.000,00 kuna
kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 59.
Novčanom kaznom od 50.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se
XI. OVLASTI MINISTRA
FINANCIJA
Članak 60.
(1) Ovlašćuje se ministar financija da u roku od mjesec dana od dana
stupanja na snagu ove odredbe pravilnikom propiše:
1. kriterije za utvrđivanje nekretnina za masovnu procjenu te
specifičnih nekretnina,
slučajeve nemogućnosti primjene sustava masovne procjene nekretnina,
postupak pojedinačne procjene nekretnina te financiranje troškova
(članak 17. stavak 3.),
2. što se smatra nekretninama, za koje
se može ostvariti pravo na porezno oslobođenje te postupak
označavanja nekretnina u Fiskalnom katastru za primjenu poreznog
oslobođenja (članak 22. stavak 2.),
3. način utvrđivanja djelatnosti za koje se prema člancima od
26. do 29. ovoga Zakona mogu koristiti olakšice za obavljanje djelatnosti
(članak 30.),
4. način upisa te podatke sadržane u Fiskalnom katastru, način
daljnjeg automatskog ažuriranja podataka između Državne geodetske uprave,
Porezne uprave, nadležnog tijela i ostalih tijela javne vlasti te način i
rokove dostave podataka u Fiskalni katastar (članak 37. stavak 4.),
5. postupak provedbe sustava masovne procjene nekretnina (članak 46.) i
6. postupak i obrazac prijave podatka za ostvarivanje prava na porezno
oslobođenje ili poreznu olakšicu (članak 47. stavak 3).
(2) Ovlašćuje se ministar financija da u roku od mjesec dana od dana
stupanja na snagu ove odredbe naputkom propiše:
1. način financiranja troškova održavanja Fiskalnog katastra,
2. pristup podacima Fiskalnog katastra od strane jedinica lokalne
samouprave i
3. sadržaj ovlasti, podatke o porezu na nekretnine te rokove u kojima
će Porezna uprava izvještavati jedinicu lokalne samouprave.
XII. PRIJELAZNE I
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 61.
(1) Radi stvaranja Fiskalnog katastra Državna geodetska uprava ustrojit će
popis nekretnina iz članka 5. ovoga Zakona. Popis nekretnina sadržavat
će za svaku nekretninu sljedeće podatke: čkbr.,
pripadnost katastarskoj općini, pripadnost jedinici lokalne samouprave,
površinu čkbr., namjenu i OIB svih posjednika.
(2) Jedinice lokalne samouprave izvršit će standardiziranje podataka o
komunalnoj naknadi na način da podaci o nekretninama budu upisani putem
čkbr.. Uz svaku nekretninu dostavit će podatke o OIB-u korisnika,
tipu nekretnine, površini, namjeni i ostale podatke. Standardizirane podatke
jedinica lokalne samouprave dostavlja Poreznoj upravi.
(3) Državna geodetska uprava i jedinice lokalne samouprave dostavit će
podatke Poreznoj upravi radi objedinjavanja podataka u Fiskalnom katastru za
područje Republiku Hrvatsku do kraja mjeseca ožujka 2013..
Članak 62.
(1) Pristup podacima Fiskalnog katastra odobrit će se svakoj jedinici
lokalne samouprave.
(2) Jedinice lokalne samouprave nadopunit će podatke kako bi se u
Fiskalnom katastru nalazile sve nekretnine upisane po namjeni, te
fizičkima i lokacijskim obilježjima nekretnina potrebnim za
utvrđivanje poreza na nekretnine do kraja mjeseca svibnja 2013..
(3) Porezna uprava izvršit će usporedbu podataka Fiskalnog katastra s
podacima zemljišnih knjiga glede podataka o vlasnicima nekretnina te radi
usporedbe ostalih bitnih podataka za utvrđivanje poreza na nekretnine.
Članak 63.
(1) Na temelju podataka o tržišnim cijenama Porezna uprava izvršit će,
primjenom metode masovne procjene nekretnina, utvrđivanje fiskalne
vrijednosti.
(2) Za nekretnine za koje se vrijednost neće utvrditi prema stavku 1.
ovoga članka provest će se postupak pojedinačne procjene
nekretnina.
Članak 64.
Porezni obveznici dužni su najkasnije do 31. kolovoza 2013. nadležnom
tijelu prijaviti pravo na korištenje poreznih
oslobođenja ili poreznih olakšica propisanih odredbama ovoga Zakona.
Članak 65.
Jedinice lokalne samouprave koje na Poreznu upravu prenose poslove
utvrđivanja i naplate poreza na nekretnina, odluke o prijenosu ovlasti
moraju donijeti najkasnije do 30. travnja 2013..
Članak 66.
Radi provedbi radnji propisanih člancima 60. do 62. ovoga Zakona
Porezna uprava, Državna geodetska uprava, Ministarstvo pravosuđa, Udruga
gradova i Udruga općina po stupanju na snagu ove odredbe potpisat će
Protokol o rokovima, načinu razmjene podatke te o svim ostalim bitnim
radnjama za formiranje Fiskalnog katastra.
Članak 67.
(1) Do donošenja rješenja o porezu na nekretnine porezni obveznik plaća
obvezu komunalne naknade u mjesečnom iznosu utvrđenu rješenjem za
2012. godinu do kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.
(2) U rješenju o porezu na nekretnine za 2013. godinu, utvrdit će se
razlika obračuna komunalne naknade i poreza ne nekretnine za 2013. godinu,
koja se mora platiti do 31. prosinca 2013..
Članak 68.
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti odredbe članaka 22.,
23., 24., 25., 26., 27., 28. i 40.
Zakona o komunalnom gospodarstvu, osim u dijelu obveze plaćanja
komunalne naknade tijekom 2013. godine po rješenju o komunalnoj naknadi za
2012. godinu, koje prestaju važiti 31. 12. 2013. godine.
Članak 69.
Ovaj Zakon stupa na snagu 1. travnja
2013., osim članaka 56., 61.
i 66. ovoga Zakona koji stupaju na snagu osmog dana od dana objave ovoga Zakona
u Narodnim novinama.
OBRAZLOŽENJE
Uz članak 1.
Ovim člankom propisuje se područje koje se uređuje odredbama
Zakona. Tako se ovim člankom propisuje da ovaj Zakon uređuje
način utvrđivanja i plaćanja poreza na nekretnine.
Uz članak 2.
U ovom članku definiraju se pojmovi koji se koriste u Zakonu: Fiskalni
katastar, nekretnina, fiskalna vrijednost i sustav masovne procjene.
Pod pojmom Fiskalni katastar podrazumijeva se baza podataka koja će
sadržavati sve nekretnine koje će biti predmetom oporezivanja porezom na
nekretnine, upisane na način i s parametrima koji će omogućiti
utvrđivanje poreza na nekretnine. Prema daljnjim odredbama Fiskalni
katastar vodi Porezna uprava, a propisuju se i odredbe o načinu stvaranja,
ali i daljnjeg ažuriranja jednom upisanih podataka.
Nekretninom se za potrebe ovoga Zakona smatra nekretnina kao
pojedinačna čestica. Nekretnina može biti izgrađena i
neizgrađena, a od oporezivanja izuzete su samo nekretnine izvan granica
građevnog prostora.
Fiskalnom vrijednošću podrazumijeva se vrijednost utvrđena ovisno
o kretanju tržišnih cijene ili o cijeni nove izgradnje, nekretnina sličnih
namjena. Utvrđena fiskalna vrijednost primjenjuje se u nepromjenjivom
iznosu do slijedeće obvezne zakonske procjene. Zakon obvezuje na
sljedeću procjenu nakon pet godina. Iznimno jedinica lokalne samouprave
koja bilježi znatne promjene vrijednosti nekretnina, može zatražiti ponovnu
procjenu fiskalne vrijednosti, ali ne u razdoblju kraćem od tri godine.
Sustav masovne procjene podrazumijeva da se na temelju unijetih
podataka u Fiskalni katastar, kojima se pridružuju tržišni kriteriji, primjenom
informatičkih tehnologija izvrši procjena nekretnina.
Uz članak 3.
Ovim se člankom definira pripadnost poreza na nekretnine. S obzirom da
se porez na nekretnine smatra naknadom za pružene usluge i dobra lokalne samouprave,
prihod od ovog poreza je prihod lokalne samouprave (lokalni porez za lokalne
potrebe). Kako bi se osiguralo odgovorno fiskalno gospodarenje s prikupljenim
sredstvima, postavlja se jedino ograničenje da se barem 10% ubranih
prihoda mora osigurati za razvoj komunalne infrastrukture, dakle za potrebe za
koje se danas ubire komunalna naknada.
Uz članak 4.
U ovom članku propisuje se da su glede načina utvrđivanja i
plaćanja poreza na nekretnine izjednačene domaće i strane,
fizičke i pravne osobe.
Uz članke 5. do 9.
Ovim člancima definira se predmet oporezivanja. Tako se porez na
nekretnine plaća za nekretnine na teritoriju Republike Hrvatske, osim
nekretnina koje su prema odredbama ovog Zakona izuzete od oporezivanja. Nekretninom
se u smislu ovog Zakona ne smatra nekretnina koja se nalazi izvan granica
građevnog područja naselja, na kojemu se u skladu s prostornim
planom, mogu izgraditi građevine za stambene, poslovne, sportske i druge
namjene. Prema navedenoj definiciji na izgrađene i neizgrađene
nekretnine izvan granica građevnog područja, uključujući
poljoprivredno zemljište, neće se primjenjivati porez na nekretnine.
Nekretnine koje su predmetom oporezivanja porezom na nekretnine upisuju se
u Fiskalni katastar na dan 1. siječanj godine za koju se utvrđuje
porez na nekretnine, a upisuju se prema stvarnom stanju. Upis prema stvarnom
stanju znači da se upisuju i nelegalno izgrađene nekretnina s
podacima o građevini, s obzirom da plaćanju poreza na nekretnine
podliježu nekretnine prema stvarnom stanju izgrađenosti nekretnine.
Napominjemo da se Zakonom predviđa i mogućnost naknadnog poništenja
rješenja o porezu ako se nekretnina ne legalizira. Međutim i kasnijim
odredbama Zakona predviđa se mogućnost korištenja poreznih olakšica
od plaćanja poreza, ali samo za legalizirane nekretnine. Dakle i ovaj
Zakon kao i ostali propisi usmjeren je na sređivanje zemljišno-knjižnog
stanja.
Predmet oporezivanja su sve nekretnine neovisno o načinu na koji se
koriste. Kako bi porez djelovao poticajno na porezne obveznike, da isti donose
odluke porezne olakšice, propisane daljnjim odredbama, primjenjuju se samo na nekretnine koje su u
funkciji ili se koriste.
Uz članke 10. do
12.
Ovim člancima se propisuje porezni obveznik poreza na nekretnine te se
kao takav određuje svaka fizička i pravna osoba koja je vlasnik
nekretnine na dan 1. siječnja godine za koju se porez na nekretnine
utvrđuje. Porezni obveznik je i stanar ili korisnik nekretnine odnosno
posjednik. Porezni obveznik za građevinu koja pripada pravu građenja
je nositelj prava građenja. Ovaj Zakon propisuje dakle, da je porezni
obveznik stvarni korisnik nekretnine.
Uz članke 13. i 14.
Ovim člancima se propisuju slučajevi u kojima nije poznat vlasnik
nekretnine, kao ni stanar niti korisnik nekretnine. U tim slučajevima ovaj
Zakon propisuje da se obvezom poreza na nekretnine zadužuje nepoznati vlasnik
nekretnine odnosno sama nekretnina te se radi postupka provedbe
utvrđivanja poreza na nekretnine postavlja zastupnik što se
činjenično evidentira u Fiskalnom katastru. Opći porezni zakon,
kao opći postupovni propis, već danas
poznaje institut zastupnika po službenoj dužnosti, koji se primjenjuje kada se
postupak treba provesti na imovini nepoznatog vlasnika. Stoga će se u tim
slučajevima porezom zadužiti sama nekretnina, dostavom rješenja prema
zastupniku po službenoj dužnosti. Rješenja će na taj način postati
konačna i izvršna, a kada dug dosegne određenu razinu provest će
se postupak ovrhe.
Kako ne bi došlo do prevaljivanja poreza na nekretnine, u slučajevima
nekretnina koje su temeljem pravnog posla dane u financijski leasing ili koncesiju, poreznim obveznikom smatra se
korisnik nekretnine, a podaci o tome se upisuju u Fiskalni katastar.
Uz članak 15.
Ovim člankom propisuje se da porezni obveznik prema odredbama ovog
Zakona kao dokaz, u postupku dokazivanja prava vlasništva na nekretnini, ne
može koristiti obvezu plaćanja poreza na nekretnine. Međutim s
obzirom na mogućnost korištenja poreznih olakšica, ovaj Zakon djelovat
će poticajno na sređivanje zemljišnoj-knjižnog stanja vlasnika
nekretnine.
Uz članak 16.
Ovim člankom propisano je da se porezna osnovica nekretnine
utvrđuje u iznosu 70% utvrđene fiskalne vrijednosti nekretnine na
godišnjoj razini, za kalendarsku godinu.
Uz članke od 17. do
19.
Ovim člancima propisuje se utvrđivanje porezne osnovice poreza na
nekretnine. Tako se ovim člancima propisuje da za sve nekretnine Porezna
uprava utvrđuje fiskalnu vrijednost primjenom sustava masovne procjene
nekretnina, a na temelju standardiziranih podataka upisanih u Fiskalni
katastar. U slučajevima kada se ne može primijeniti sustav masovne
procjene radi specifičnosti nekretnine, provodi se postupak
pojedinačne procjene nekretnina. Poreznu osnovicu kao fiskalnu vrijednosti
nekretnina Porezna uprava utvrđuje najmanje jednom u pet godina. Iznimno,
prema daljnjim odredbama ovoga Zakona,
jedinica lokalne samouprave koja bilježi znatne promjene vrijednosti
nekretnina, može zatražiti ponovnu procjenu fiskalne vrijednosti, ali ne u razdoblju
kraćem od tri godine. Utvrđena fiskalna vrijednost nekretnine prema
odredbama ovog Zakona koristi samo kao vrijednost od koje se utvrđuje
porezna osnovica poreza na nekretnine te ne služi kao podatak o vrijednosti
nekretnine mjerodavan za ostale upravne, sudske, ovršne ili druge
postupke.
Uz članak 20.
Ovim člankom propisuje se porezna stopa poreza na nekretnine koja se
utvrđuje u iznosu od 1,5% na iznos porezne osnovice utvrđene ovim
Zakonom, a umanjene za iznos poreznih olakšica propisanih odredbama ovog
Zakona. Prema ovom članku proizlazi da se porezna osnovica utvrđuje
na način:
- 70% fiskalne vrijednosti umanjuje se za:
1. olakšice za trajno stanovanje (od 88% do 95% porezne osnovice –
članak 24. Zakona) ili
2. olakšice za povremeno stanovanje (od 70% do 85% porezne osnovice
članak 25. Zakona) ili
3. olakšice za djelatnost (članci od 26. do 29. Zakona)
4. bez umanjenja za nekorištene nekretnine; što rezultira
poreznom osnovicom nakon umanjenja x 1,5% =
Iznos poreza na nekretnine
Uz članak 21.
Ovim člankom propisuje se institucijsko oslobođenje od
plaćanja poreza na nekretnine koje uključuje diplomatska i konzularna
predstavništva, međunarodne organizacije i Crveni križ.
Uz članak 22.
Ovim člankom propisuje se oslobođenje od plaćanja poreza na
nekretnine prema tipu nekretnine. Obuhvaća nekretnine koje se nalaze na
miniranom području, javna i kulturna dobra, groblja, deponije smeća,
područja javnih zooloških vrtova, zemljišta zračne luke, zemljišta na
kojemu su spomen obilježja i spomen područja, zemljišta nacionalnih
parkova, športskih objekata i pripadajućih nekretnina u vlasništvu
Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
nekretnine koje se upotrebljavaju za djelatnost vatrogasnih službi i vjerske
objekte.
Uz članak 23.
Ovim člankom propisuju se porezne olakšice kojima se umanjuje porezna
osnovica poreza na nekretnine. Porezne olakšice propisuju se za nekretnine koje
se koriste za stanovanje i nekretnine koje se koriste za obavljanje
djelatnosti.
Uz članke 24. i
25.
Ovim člancima se propisuju porezne olakšice za nekretnine koje se
koriste za stanovanje, i to za trajno stanovanje i za povremeno stanovanje.
Porezna olakšica za trajno stanovanje može se ostvariti za nekretninu koja
vlasniku služi za trajno stanovanje uz uvjet prijavljenog prebivališta, za
nekretninu u kojoj su prijavljeni i trajno stanuju zaštićeni najmoprimci,
za nekretninu koja se iznajmljuje na temelju ugovora o najmu, prijavljenog
nadležnoj ispostavi Porezne uprave, za nekretninu na temelju sklopljenog
ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Pravo na navedenu
poreznu olakšicu imaju i članovi uže obitelji, kojima se smatraju
bračni drugovi i maloljetna djeca, koje tu olakšicu mogu pod propisanim
uvjetima koristiti samo za jednu nekretninu. Porezna olakšica je
predviđena i za vlasnika nekretnine u kojim trajno stanuju i imaju
prijavljeno prebivalište punoljetna djeca ili roditelji vlasnika ili
bračnog druga, pod uvjetom da oni već po istoj osnovi ne koriste
poreznu olakšicu. Porezna olakšica za trajno stanovanje ostvaruje se bez obzira
na površinu nekretnine koja se koristi za stanovanje. Iznos porezne olakšice za
trajno stanovanje utvrđuje se u iznosu od 88% do 95% vrijednosti porezne
osnovice, a prema odluci jedinice lokalne samouprave. Praktična primjena
olakšice za trajno stanovanje znači da se ista može primijeniti i na više
nekretnina koje prema navedenim uvjetima ispunjavaju namjenu trajnog
stanovanja.
Porezna olakšica za povremeno stanovanje primjenjuje se za nekretninu koju
vlasnik povremeno koristi za stanovanje, a kojima se osobito smatra kuća
za odmor, apartman i slična nekretnina. Po ovoj osnovi olakšica se može
koristiti samo za jednu nekretninu. Nadalje ova olakšica se koristi i za
nekretnine koje građani iznajmljuju na temelju odobrenja za pružanje
usluga u domaćinstvu te po toj osnovi plaćaju paušalni porez na
dohodak od imovine za apartmane koje iznajmljuju kao iznajmljivači soba,
postelja, apartmana. Pravo na navedenu poreznu olakšicu članovi uže
obitelji, kojima se smatraju bračni drugovi i maloljetna djeca, mogu pod
propisanim uvjetima koristiti samo za jednu nekretninu. Iznos porezne olakšice
za povremeno stanovanje utvrđuje se u iznosu od 70% do 85% vrijednosti
porezne osnovice, a prema odluci jedinice lokalne (regionalne) samouprave.
Uz članke 26. do
30.
Ovim člancima propisuju se porezne olakšice po osnovi korištenja
nekretnine za obavljanje djelatnosti i to ovisno o vrsti djelatnosti. U iznosu
od 80% vrijednosti porezne osnovice, porezna olakšica utvrđuje se za
nekretnine u ili na kojima se obavlja proizvodna djelatnost, industrija,
djelatnost zdravstva i socijalne skrbi, obrazovanje te nekretnine u vlasništvu
neprofitnih osoba pod uvjetom da se u njima ne obavlja profitabilna djelatnost.
U iznosu od 60% vrijednosti porezne osnovice, porezna olakšica utvrđuje se
za nekretnine u ili na kojima se obavlja djelatnost građevinarstva te
prijevoza i skladištenja te za nekretnine u zakupu. U iznosu od 40% vrijednosti
porezne osnovice, porezna olakšica utvrđuje se za nekretnine u ili na
kojima se obavlja trgovina na malo i veliko te djelatnost pružanja smještaja i
pripreme hrane. U iznosu od 20% vrijednosti porezne osnovice, porezna olakšica
utvrđuje se za sve ostale nekretnine u kojima se obavlja djelatnost, a nisu
posebno istaknute u prethodnim člancima ovog Zakona koji propisuje porezne
olakšice po osnovi korištenja nekretnina za obavljanje djelatnosti.
Uz članak 31.
Ovim člankom propisan je način korištenja institucijskih i
tipskih poreznih oslobođenja te poreznih olakšica po osnovi korištenja
nekretnina za stanovanje i za obavljanje djelatnosti u slučajevima
višenamjenskih nekretnina. Tako se porezna oslobođenja i porezne olakšice
mogu koristiti srazmjerno površini koja se koristi u
pojedinoj namjeni. Ovim člankom je također propisan uvjet
ostvarivanja prava na poreznu olakšicu po osnovi korištenja nekretnine za
stanovanje i za obavljanje djelatnosti, koji se odnosi na to da se porezne
olakšice ne mogu ostvariti za godinu u kojoj se stanovanje, najam ili
djelatnost ne obavlja više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini za koju se porez
na nekretnine utvrđuje. Propisana je obveza za porezne obveznike koji ne
mogu ostvariti navedenu poreznu olakšicu, da o tome izvijeste nadležno tijelo u
roku od 30 dana od isteka kalendarske godine u kojoj je na temelju rješenja o
porezu na nekretnine priznato pravo na poreznu olakšicu.
Uz članak 32.
Na nekretninama na kojima je započeta gradnja, porezna osnovica
utvrđuje se u visini 70% fiskalne vrijednosti neizgrađene nekretnine,
bez izvršenih poboljšanja što se propisuje ovim člankom. Znači
poreznom osnovnicom poreza na nekretnine kod nekretnina u gradnji smatra se
samo vrijednost nekretnine kao neizgrađene (samo vrijednost zemljišta). No
ako nekretnina ni nakon dvije godine ne dobije uporabnu dozvolu kao
izgrađena nekretnina, za potrebe utvrđivanja porezne osnovice poreza
na nekretnine uzimat će se u obzir izvršena poboljšanja. Razdoblje od
dvije godine predstavlja dvije kalendarske godine, a računa se od godine u
kojoj je započeta gradnja. U roku od 30 dana od dana dobivanja uporabne
dozvole odnosno od dana zatvaranja gradilišta, porezni obveznik je o tome dužan
obavijestiti nadležno tijelo, a radi utvrđivanja porezne obveze poreza na
nekretnine.
Uz članak 33.
Za uvođenje poreza na nekretnine bitno je formirati Fiskalni katastar.
Fiskalni katastar se vodi objedinjeno za sve nekretnine koje se nalaze na
području Republike Hrvatske. Podaci u Fisklani katastar se upisuju po
oznaci pojedinačne nekretnine - čestici zemljišne površine.
Uz članak 34.
Fiskalni katastar, kao osnovni opis nekretnina koje su predmet
oporezivanja, a u kojemu se nekretnine identificiraju i lociraju, trebaju
sadržavati slijedeće parametre koji se u ovom članku taksativno
navode: čkbr., OIB vlasnika, OIB poreznog
obveznika, oznaku tipa nekretnine, adresu nekretnine, površinu čestice,
podatak o dostupnosti infrastrukture, podatak o načinu korištenja
nekretnine te ostale bitne podatke. Za izgrađenu nekretninu taksativno se
navode dodatni parametri koje je potrebno upisati u Fiskalni katastar: površina
stambenog prostora (uz površinu pripadajućeg zemljišta), godina
izgradnje/godina obnove, stupanj izgrađenosti/dovršenosti, kvaliteta
gradnje, broj soba/broj katova, podaci o nekretninama koje zajedno s
nekretninom čine dio zemljišno knjižnog tijela, podaci o pratećim
objektima: garaža, parkirno mjesto, gospodarski objekti i ostali bitni podaci o
izgrađenoj nekretnini.
Uz članak 35.
U svrhu utvrđivanja prava na porezna oslobođenja od plaćanja
poreza na nekretnine propisana ovim Zakonom, ovaj članak propisuje da se u
Fiskalni katastar uz podatke o nekretnini upisuju i slijedeći podaci:
oznaka da se radi o javnom dobru (ulica, trg, put i slično), oznaku
posebnog pravnog režima - kulturna dobra, nacionalni parkovi i slično,
oznaku pripadnosti područja posebne državne skrbi, brdsko-planinskom
području i oznaku da se radi o miniranom zemljištu.
Uz članak 36.
Ovaj članak propisuje da se u Fisklani katastar upisuju podaci o
godišnjem porezu na nekretnine.
Uz članak 37.
Fiskalni katastar predstavljat će simbiozu baza podataka tijela javne
vlasti koja raspolažu podacima potrebnim za provedbu oporezivanja nekretnina
ovim porezom. U svrhu prikupljanja i ažuriranja podataka o nekretninama, ovim
člankom propisano je da Državna geodetska uprava ima dužnost održavati
Fiskalni katastar u dijelu podataka o nekretninama, a Porezna uprava kao
nadležno tijelo dužno je u Fiskalni katastar upisati ostale podatke o za
utvrđivanje poreza na nekretnine. U svrhu daljnjeg upisa, ažuriranja i
održavanja podataka sadržanih u Fiskalnom katastru potrebna je koordinacija između tijela
koja sudjeluju u izradi Fiskalnog katastra, a obveza glede načina i rokova
dostave podataka zakonski je utvrđena te će biti propisana pravilnikom.
Uz članak 38.
Budući da je ažuriranje podataka u Fiskalnom katastru bitno u svrhe
oporezivanja nekretnina i pravilne primjene zakonskih odredbi, zakonski se
propisuje obveza tijelima javne uprave da dostave podatke nadležnom tijelu na
njen zahtjev, što je propisano ovim člankom.
Uz članak 39.
Ovim člankom propisuje se utvrđivanje poreza na nekretnine u
godišnjem iznosu. U slučajevima kada se porezne olakšice ne mogu ostvariti
za godinu u kojoj se stanovanje, najam ili djelatnost ne obavlja više od 6
mjeseci u kalendarskoj godini za koju se porez na nekretnine utvrđuje,
tada se ovim člankom propisuje da se po isteku kalendarske godine ukida
rješenje o porezu na nekretnine te se donosi novo.
Uz članak 40.
Ovim člankom se propisuje da doneseno rješenje o utvrđenoj
godišnjoj poreznoj obvezi poreza na nekretnine vrijedi sve dok se ne izmjene
uvjeti mjerodavni za utvrđivanje poreza. Porezni obveznik dobiva rješenje,
ali se ono donosi zasebno za područje svake pojedine jedinice lokalne
uprave.
Uz članak 41.
U svrhu olakšanja plaćanja porezne obveze poreza na nekretnine, ovim
člankom se propisuje obveza plaćanja poreza u mjesečnim
iznosima, a porez se plaća za taj mjesec, do posljednjeg dana u mjesecu.
Uz članak 42.
Ovim se člankom propisuje procjena fiskalne vrijednosti nekretnina u
svrhu utvrđivanja porezne osnovice poreza na nekretnine. Fiskalna
vrijednost nekretnine utvrđivat će se ovisno o kretanju tržišnih
cijena ili cijene nove izgradnje, namjeni, fizičkim i lokacijskim
obilježjima nekretnine te drugim bitnim elementima. Podaci o navedenom se
upisuju u Fiskalni katastar, kako bi se mogao primijeniti sustav masovne
procjene nekretnina.
Uz članak 43.
Ovim člankom se propisuje mogućnost pojedinačne procjene
fiskalne vrijednosti nekretnine u slučajevima kada zbog specifičnih
obilježja nekretnine nije moguće primijeniti sustav masovne procjene
nekretnina. Pojedinačnu procjenu nekretnina izvršit će Porezna
uprava.
Uz članak 44.
Ovim člankom propisana je mogućnost ponovne procjene
pojedinačne nekretnine upisane u Fiskalni katastar na godišnjoj razini
ukoliko iz baze podataka tijela javne vlasti
o pojedinoj nekretnini proizlazi da su na nekretnini izvršeni građevinski
radovi ili znatna poboljšanja koja mijenjaju vrijednost nekretnine za više od
20%. Ovim člankom propisana je mogućnost da i sam porezni obveznik
zatraži ponovnu procjenu nekretnina ukoliko je nekretnine oštećena na
način koji umanjuje njezinu vrijednost. Ukoliko Porezna uprava prihvati
novu fiskalnu vrijednost nekretnine takva nova vrijednost uzet će se kao
porezna osnovica prilikom utvrđivanja poreza na nekretnine za
slijedeću godinu.
Uz članak 45.
U svrhu pravilnog utvrđivanja porezne osnovice poreza na nekretnine,
ovim se člankom propisuje da porezni obveznik mora omogućiti nesmetan
izvid i ulazak u nekretninu ovlaštenim službenicima nadležnog tijela.
Uz članak 46.
Ovim člankom se propisuje da će se postupak masovne procjene
nekretnina propisati pravilnikom.
Uz članak 47.
Kako bi se poreznim obveznicima omogućilo pravo na ostvarivanje
zakonom propisanih poreznih oslobođenja i poreznih olakšica, porezni
obveznici su dužni na zahtjev nadležnog tijela dostaviti sve podatke potrebne
za utvrđivanje poreza na nekretnine u roku od 30 dana od nastanka
činjenice temeljem kojih se može ostvariti pravo na porezno
oslobođenje ili poreznu olakšicu. Postupak prijave podataka i obrazac za
ostvarivanje navedenih prava propisat će se pravilnikom.
Uz članak 48.
U pogledu nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave, fiskalna vrijednost utvrđuje se kao
i za sve ostale porezne obveznike, metodom masovne procjene nekretnina ili
pojedinačnom procjenom nekretnina u slučajevima propisanima odredbama
ovoga Zakona ukoliko nije propisano oslobođenje. Prihodi od poreza na
nekretnine jedinica lokalne samouprave prihod su državnog proračuna.
Uz članak 49.
Ovim člankom propisuju se socijalni programi za kategorije socijalno
ugroženih građana: umirovljenika, nezaposlenih, branitelja i invalida
ovisno o njihovom dohodovnom i imovinskom cenzusu. Navedene kategorije
građana imaju mogućnost oslobođenja od plaćanja poreza na
nekretnine o čemu odlučuje jedinica lokalne samouprave. Iz ovog
članka je vidljivo da je cilj ovoga Zakona zaštiti socijalno ugrožene
kategorije građana.
Uz članke 50. i
51.
Ovim člankom propisan je postupak prava na oslobođenje socijalno
ugroženih kategorija građana. Tako oni ostvaruju pravo na oslobođenje
od plaćanja poreza na nekretnine podnošenjem zahtjeva uz koji prilažu
dokaze o ispunjenu uvjeta za oslobođenje.
O oslobođenju od plaćanja poreza na nekretnine socijalno
ugroženih kategorija građana odlučuje rješenjem nadležno tijelo.
Uz članak 52.
Ovim člankom propisuje se mogućnost da nadležno tijelo upiše
založeno pravo na nekretnini prije nastupa zastare za iznos neplaćenog
duga poreza na nekretnine, a u svrhu uvođenja porezne discipline
plaćanja poreza na nekretnine.
Uz članak 53.
Ovim člankom se propisuje da pravni lijek u vidu izjavljivanja žalbe
na rješenje o utvrđivanju poreza na nekretnine ne odgađa izvršenje
rješenja.
Uz članak 54.
Ovim člankom se propisuju nadležna tijela za provedbu odredaba Zakona
o porezu na nekretnine. Tako se nadležnim tijelom smatra jedinica lokalne
samouprave nadležna prema mjestu gdje se nekretnina nalazi, a Porezna uprava se
smatra nadležnim tijelom kada ju za to svojom odlukom ovlasti jedinica lokalne
samouprave. Ovlast ostaje na snazi najmanje pet godina kada je Porezna uprava
ovlaštena za poslove utvrđivanja i naplate poreza na nekretnine. Porezna
uprava je nadležno tijelo i u slučajevima nekretnina u vlasništvu
Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Uz članak 55.
Ovim člankom je propisan izuzetak od utvrđivanja porezne osnovice
kao fiskalne vrijednost nekretnina jednom u pet godina od strane Porezne uprave
te je dana mogućnost nadležnom tijelu da zatraži ponovno utvrđivanje
porezne osnovice poreza na nekretnine, ali ne u roku od tri godine od
posljednje procjene.
Uz članke 56. i
57.
U svrhu pravilnog postupanja i ažuriranja podataka u Fiskalnom katastru
svih tijela javne uprave, ovaj članak predviđa da se naputkom
propisuje način financiranja troškova održavanja Fiskalnog katastra,
pristup podacima Fiskalnog katastra te ovlasti, podatke o porezu na nekretnine
te rokove u kojima će Porezna uprava izvještavati jedinicu lokalne
samouprave.
Propisuje se također da je lex generalis ovoga Zakona Opći porezni zakon.
Uz članak 58.
Ovim člankom taksativno se navode slučajevi propusta u roku
izvršavanja pojedinih radnji od strane poreznog obveznika, propisuju se
prekršajne odredbe te se novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kažnjava
porezni obveznik ako ne izvijesti nadležno tijelo o nemogućnosti
korištenja porezne olakšice u propisanom roku, ako u roku od 30 dana od dana
dobivanja uporabne dozvole odnosno od dana zatvaranja gradilišta o istom ne izvijestiti nadležno tijelo, ne plaća
godišnju obvezu poreza na nekretnine u mjesečnim iznosima, ne
omogućuje nesmetani izvid i ulazak u nekretninu ovlaštenim službenicima
nadležnog tijela radi utvrđivanja porezne osnovice poreza na nekretnine,
na zahtjev nadležnoga tijela ne dostavi sve podatke potrebne za utvrđivanje
poreza na nekretnine.
Za navedene prekršaje kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi
novčanom kaznom od 1.000,00 do 50.000,00.
Uz članak 59.
Ovim člankom propisuje se i novčana kazna za tijela javne uprave
koje sudjeluju u provedbi ovoga Zakona, a kako bi se osiguralo nesmetano
ažuriranje baza podataka o nekretninama koje su predmet oporezivanja porezom na
nekretnine. Tako se novčana kazna predviđena u rasponu od 50.000,00
do 500.000,00 kuna.
Uz članak 60.
Ovim člankom se propisuje obveza donošenja pravilnika u roku od mjesec
dana koji će urediti slijedeće:
1. kriterije za utvrđivanje nekretnina za masovnu procjenu te
specifičnih nekretnina,
slučajeve nemogućnosti primjene sustava masovne procjene nekretnina,
postupak pojedinačne procjene nekretnina te financiranje troškova
2. što se smatra nekretninama, za
koje se može ostvariti pravo na porezno oslobođenje te postupak
označavanja nekretnina u Fiskalnom katastru za primjenu poreznog
oslobođenja,
3. način utvrđivanja djelatnosti za koje se mogu koristiti
olakšice za obavljanje djelatnosti,
4. način upisa te podatke sadržane u Fiskalnom katastru, način
daljnjeg automatskog ažuriranja podataka između Državne geodetske uprave,
Porezne uprave, nadležnog tijela i ostalih tijela javne vlasti te način i
rokove dostave podataka u Fiskalni katastar,
5. postupak provedbe sustava masovne procjene nekretnina i
6. postupak i obrazac prijave podatka za ostvarivanje prava na porezno
oslobođenje ili poreznu olakšicu.
Propisano je i da se u roku od mjesec dana naputkom propisuje
1. način financiranja troškova održavanja Fiskalnog katastra,
2. pristup podacima Fiskalnog katastra od strane jedinica lokalne
samouprave i
3. sadržaj ovlasti, podatke o porezu na nekretnine te rokove u kojima
će Porezna uprava izvještavati jedinicu lokalne samouprave.
Uz članak 61.
Kako se baze podataka o nekretninama vode različito u tijelima javne
uprave, potrebno je za provedbu ovoga Zakona propisati obveze tijela javnih
uprava koje sudjeluju u provedbi ovoga Zakona.
Tako je propisano da Državna geodetska uprava ima slijedeće obveze
u svrhu stvaranja Fiskalnog katastra: ustrojavanje popisa nekretnina koje su
predmet oporezivanja ovim Zakonom te se taksativno navodi koje podatke mora
sadržavati svaka nekretnina: čkbr., pripadnost
katastarskoj općini, pripadnost jedinici lokalne samouprave, površinu čkbr., namjenu i OIB svih posjednika.
Jedinica lokalne samouprave obvezna je izvršiti standardiziranje podataka o
komunalnoj naknadi na način da podaci o nekretninama budu upisani putem čkbr. Tako standardizirane podatke dostavljaju
Poreznoj upravi.
I Državna geodetska uprava i jedinica lokalne samouprave dostavlja podatke
Poreznoj upravi radi objedinjavanja podataka u Fiskalni katastar za
područje Republike Hrvatske do kraja mjeseca ožujka 2013.
Uz članak 62.
Kako bi se u Fiskalnom katastru nalazile sve nekretnine upisane po namjeni
te fizičkim i lokacijskim obilježjima koja su potrebna za utvrđivanja
poreza na nekretnine, jedinica lokalne samouprave imat će pristup podacima
Fiskalnog katastra te će podatke o nekretninama moći nadopunjavati.
Te podatke dužna je nadopuniti do kraja mjeseca svibnja 2013. godine.
Kako bi se utvrdili podaci o vlasnicima nekretnina te kako bi se utvrdili
drugi bitni podaci za utvrđivanje poreza na nekretnine, Porezna uprava izvršit će usporedbu
podataka Fiskalnog katastra s podacima zemljišnih knjiga.
Uz članak 63.
Ovim člankom se propisuje da Porezna uprava utvrđuje fiskalnu
vrijednost nekretnine temeljem podataka o tržišnim cijenama nekretnina, a
primjenom metode masovne procjene nekretnina. Kada masovnu procjenu nekretnina
mije moguće izvršiti, primijenit će postupak pojedinačne
procjene nekretnina.
Uz članak 64.
Kako bi se omogućilo ostvarenje prava na porezna oslobođenja i
porezne olakšice, ovim se člankom propisuje rok u kojemu su porezni
obveznici dužni nadležnom tijelu prijaviti navedeno pravo. Rok se propisuje kao
31. kolovoza 2013.
Uz članak 65.
Ovim se člankom propisuje rok za prijenos poslova utvrđivanja i
naplate poreza na nekretnine Poreznoj upravi od strane jedinica lokalne
samouprave. Rok se propisuje kao 30. travnja 2013.
Uz članak 66.
Ovim člankom se propisuje donošenje Protokola o rokovima, načinu
razmjene podataka te o svim ostalim bitnim radnjama za formiranje Fiskalnog
katastra između tijela javne uprave koje sudjeluju u provedbi ovoga
Zakona, a radi ažuriranja i dostavljanja podataka o nekretninama u Fiskalni
katastar. Navode se tijela javne uprave: Porezna uprava, Državna geodetska
uprava, Ministarstvo pravosuđa, Udruga gradova i Udruga općina.
Uz članak 67.
Ovim člankom se propisuje obveza plaćanja komunalne naknade u
mjesečnom iznosu kako je to utvrđeno rješenjem za 2012. godinu do
kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec dok se ne donese rješenje o
porezu na nekretnine. Kod donošenja rješenja za 2013. godinu utvrdit će se
razlika obračuna komunalne naknade i poreza na nekretnine za 2013. godinu,
koju je potrebno platiti do 31. prosinca 2013. godine.
Uz članak 68.
Ovim člankom je propisano da stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju
važiti odredbe članaka 22., 23., 24., 25., 26., 27. i 40. Zakona o
komunalnom gospodarstvu, osim u dijelu obveze plaćanja komunalne naknade
tijekom 2013. godine po rješenju o komunalnoj naknadi za 2012. godinu, koje
prestaju važiti 31.12. 2013. godine.
Uz članak 69.
Ovim člankom se propisuje stupanje na snagu Zakona o porezu na
nekretnine, koji stupa na snagu 1. travnja 2013., osim članka koji
propisuje donošenje naputka ministra financija, članaka koji propisuju
obvezu sklapanja Protokola o rokovima između tijela javne uprave koja
sudjeluju u provedbi ovoga Zakona te obvezu tijela jave uprave koji sudjeluju u
stvaranju Fiskalnog katastra nekretnina, koje stupaju na snagu osmog dana od
dana objave ovoga Zakona u Narodnim novinama.